Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu, Onome koji stvara šta hoće, Onome kome ništa nije teško, koji nema nikakva nedostatka i mahane i koji je daleko iznad onoga s čim  Ga ljudi poistovjećuju.

Salavati i selami neka su Allahovom Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj časnoj porodici, njegovim ashabima.

Draga braćo, 21. marta obilježen je svjetski dan osoba sa Down sindromom. 02. aprila biće obilježen svjetski dan svjesnosti o autizmu. Nalazimo se između ova dva datuma, stoga današnjom hutbom želimo se podsjetiti na ulogu koju bi muslimani trebali da imaju kada je riječ o odnosu prema osobama sa invaliditetom, ali i da na neki način damo svoj doprinos obilježavanju ovih i sličnih datuma.

Uzvišeni Allah stvara šta On hoće, da je htio mogao nas je sve stvoriti crne ili bijele kože, mogao nas je stvoriti sve kao muškarce ili kao žene, mogao nas je sve stvoriti jednake visine, istih mogućnosti i sposobnosti. Međutim, mudrost različitosti u stvaranju stvorenja je u tome da se međusobno upoznajemo, da se nadopunjujemo i da budemo jedni drugima inspiracija za činjenje dobra.

Kao što smo stvoreni različitih spolova, različitih boja kože, isto tako smo stvoreni i različitih mogućnosti, kako tjelesnih tako i intelektualnih. U tom pogledu neki od nas svoje svakodnevne poslove ali i one zahtjevnije obavljaju bez bilo kakve poteškoće dok neki od nas to nisu u mogućnosti.

Nekima od nas je potrebna stalna briga drugih, a neki bez obzira na tjelesne ili intelektualne nedostatke nas vrlo često zadive svojim uspjesima. Svi smo mi, draga braćo, različiti, i na sebi svojestven način posebni. Danas u džamiji nemaju dva čovjeka a da su ista. Međutim, kada nas počnemo posmatrati kao džemat, kao jednu zajednicu, onda vidimo da ne bi bilo dobro, a ni mudro da smo svi isti, jednaki i da među nama nema razlika, jer  vidimo da te razlike upravo čine snagu našeg džemata.

Jednako bitnu ulogu u snazi džemata imaju i one osobe koje fizički ili intelektulano imaju određene nedostatke ili poteškoće.

U suri Hudžurat Uzvišeni Allah kaže:

“O vjernici, neka se muškarci jedni rugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (Hudžurat, 11.)

Ovim ajeti-kerimom Uzvišeni Allah nas upozorava da naša mjerila nisu uvijek tačna te da bez obzira što mislimo da smo superiorniji u odnosu na nekog drugog to ne mora biti baš tako.

Posebno ovo dolazi do izražaja kada naš život ne ograničimo samo dunjalučkom međom i dunjalučkim aršinima, već kada ljudski život promatramo kakav on uistinu i jeste, a to je dunjalučki i ahiretski.

Pogledajmo u ovom smislu ko je u prednosti. Allahov Poslanik, a.s., često nas je podsjećao da Allah ne gleda u naša tijela niti u naša lica, već da gleda u naša srca. Također, znamo, podučio nas je to učitelj svih vremena da vjernika ni trn neće ubosti a da mu Allah zbog toga neće oduzeti nešto od njegovih grijeha. Ova dva inserta nam govore o prednosti kojom je Allah odlikovao osobe sa invaliditetom. Ko će na Sudnjem danu doći pred svoga Gospodara sa čišćim srcem od onih osoba koje su u intelektualnom, mentalnom razvoju imale određene poteškoće. Takvima će bez polaganja računa biti rečeno: uđite u Džennet.

Njihov sabur, strpljenje nam je često zadivljujući bez obzira na stanje u kojem se nalaze. Njihova smirenost i zahvalnost Božijom odredbom bi nam trebala biti uzor i inspiracija u tegobi i iskušenju.

Ako znamo da vjernika ni trn ne ubode a da mu Uzvišeni Allah zbog toga ne oduzme nešto od grijeha, šta reći za osobe koje čitav život žive bez ruku, bez nogu, bez sluha ili vida.

Poslanik, a.s., nas je učio da budemo uz ovakve osobe, da im budemo podrška. 70000 meleka prati onog koji krene da obiđe bolesnika. Također, Poslanik, a.s., kaže da će Allah na Sudnjem danu upitati čovjeka: bio sam bolestan, zašto me nisi obišao. Pa će čovjek reći, kako da Te posjetim, kako je moguće da Si Ti bio bolestan? Pa će Uzvišeni Allah reći: Zar nisi znao da je taj i taj bio bolestan, i da si ga otišao posjetiti našao bi Mene s njim.

Braćo draga, zamisli, Allaha ćeš naći kod bolesnika. Sad zamisli ako imaš dijete, ili ako imaš roditelja, brata ili sestru i Allah ih tebi dao da se o njima svakodnevno brineš. Subhanellah, dragi brate, pa Allah je uvijek sa tobom.

Božiji Poslanik, a.s., nas je upućivao na to da ovim osobama činimo hizmet, ali nas je učio i da to nisu osobe koje treba sažalijevati.

Ne, Poslanik, a.s., je kroz primjer slijepog ashaba pokazao da te osobe treba uključiti u život, posebno u život zajednice kako se ne bi osjetile manje vrijednim. Mogao je Poslanik, a.s., slijepog Abdullah ibn Mektuma, r.a., na pitanje da li da dolazi u mesdžid na namaz osloboditi te obaveze. Ali ne, Poslanik, a.s., ga pita čuješ li ezan, pa kada dobija potvrdan odgovor kaže mu: Odazovi se.

Komentatori ovog hadisa kažu da je Poslanik, a.s., na ovaj način želio da ovaj slijepi čovjek osjeti pripadnost zajednici i svoju važnost u njoj.

Braćo draga, ako imaš kod kuće bolesnika, osobu sa posebnom potrebom, ne žalosti se i ne padaj u očaj. Allah je s tobom.

Dragi brate, ako u svom komšiluku imaš porodicu koja brine o ovakvoj osobi, obiđi ih, ponudi svoju pomoć i pomozi, naći ćeš uz njih Allaha.

Draga braćo, ove osobe u društvu uvažimo, ono što mogu pružiti zajednici kako bi se osjetili njenim dijelom im omogućimo.

Molimo Allaha Uzvišenog da nam da otvoreno srce i da budemo od onih koji će se brinuti o onima kji su u potrebi, molimo Allaha Uzvišenog da nas na Sudnjem danu spoji sa onima koji su Mu bliski. Amin!

Hatib: Amel ef. Muminović

Džemat: Stari Ilijaš