«O vjernici! Nije vam dozvoljeno da nasljeđujete žene protiv volje njihove! Niti da im otežavate tako što ćete im oduzimati od onoga što ste im već dali, osim ako očito bludno zgriješe. I s njima dostojno živite! Ako prema ženama svojim gađenje osjećate, može biti da je Allah u onome što vi mrzite podario dobro obilno!» (En-Nisa’, 19.)

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Hvala Allahu koji nas je uputio ka nuru Islama,  i koji nam je poslao svog miljenika Muhammeda s.a.v.s., da nam pokaže šta je pravi put, a šta zabluda. Neka je salavat i selam na njega, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjega  dana!

Draga braćo i sestre,

Svakako je šokantna činjenica za civilizirano društvo – da je nasilje u porodici, a posebno nasilje nad ženama, postao globalni problem, o čemu svjedoče stupci crnih hronika mnogih medija. Ne treba posebno govoriti kako postoje zlostavljanja u islamskom društvu u toj domeni, kao što postoje i drugdje, mada i dalje ima muslimanskih muževa koji su okrutni prema svojim suprugama  koji ih psihički i fizički zlostavljaju – protivno nalozima islama, kao što postoje mnogi štićenici zlostavljanih žena širom neislamskog svijeta. Islam naglašava važnost porodice i braka, i odgovornost koju je Bog dž.š. položio na pleća oba supružnika, premda neki od onih, koji se zovu muslimanima, ne ispunjavaju svoje obaveze i preuzete emanate. U prošlosti je postojalo, a danas je izgleda to doživjelo svoj vrhunac, da neke žene imaju užasan tretman od strane muževa, unatoč izričitoj kur'anskoj zapovijedi da se poštuje ženina imovina i da se prema njoj ljubazno odnosi, kao kada Kur'an kaže: „I s njima dostojno živite!“ (En-Nisa’,19.) Nasilni muškarci ne dolaze u vidu određene religijiske ili kulturološke kategorije. Realnost je da je jedna od tri žene u svijetu bila žrtva nasilja, prisiljena na spolni odnos, ili na neki drugi način zlostavljana. Nasilje nad ženama prelazi granice religije, bogatstva, staleža, obrazovanosti, boje kože i kulture. Stoga je važno shvatiti da se takav oblik nasilja može dogoditi svakoj ženi te da se najčešće ne radi o posljedici ženina ponašanja, već patrijarhalnom odnosu u kojem muškarci zloupotrebljavaju moć, a ženinu slabost.

Krivica i sram – isključivo pripadaju nasilniku. Uglavnom počinje malim bezazlenim uvredama, a zatim i fizičkom zlostavljanju. Valja posebno voditi računa da su djeca koja su svjedoci nasilja u porodici rizičnija  za pojavu cijelog niza emocionalnih problema i problema u ponašanju, čemu idu u prilog i podaci koji ukazuju na to da takva djeca često iskazuju iste poremećaje kao i djeca koja su sama zlostavljana. Draga braćo, niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nehumanom, ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Nasilje nad ženama nije “prirodno” ili “neizbježno”. Ono je grubo kršenje Allahovih zakona i ljudskih prava. Allahov poslanik nikada nije udario nijednu od svojih supruga, osjećao je odvratnost prema takvima. Dokle god je moguće postići cilj upozorenjem, nikakva upotreba sile nije dozvoljena, jer sila proizvodi mržnju, a mržnja šteti skladnom životu kojemu se teži u braku.

«Allah vam od vrste vaše stvara žene, a od žena vaših dariva vam sinove i unuke, i lijepa jela vam daje. Zar da u neistinu povjeruju i blagodati Allahove poriču?!» (En-Nahl, 72.)
Kur'an opisuje ženu kao muhsanah, tvrđavu protiv zla, jer dobra žena pomaže svome mužu da ostane na Pravome putu. Muškarcima Allah zapovijeda da se druže sa ženama dobrodušno i sa poštovanjem.

Trebaju se uzdržati od grubosti u razgovoru i odnosu prema njima. Ponašanje koje se protivi standardima morala i opće uljudnosti je zabranjeno. Takvo nemoralno i odvratno vladanje  znak je neznanja (džahilliyyah) kojeg je islam došao dokinuti. Poslanik, s.a.v.s., pojačava ovu poruku jednakosti i korektnog odnosa prema ženama dajući najbolji primjer na koji se svi trebamo ugledati. Sam je pokazao koliko je važno da se svako brine o sebi i svojim dnevnim potrebama, namjesto što ih stavlja na leđa žene. Prikazi njegovog života daju brojne primjere od kojih bi mnogi muževi mogli učiti. Sam je vodio brigu o svojim vlastitim potrebama, pomagao svojim ženama u kući, čak je krpio i popravljao svoju vlastitu odjeću. Pokazao je da čovjek nikada nije toliko važan da se lično  ne može starati o svojoj čistoći, izgledu i potrebama, te nam je u vjerodostojnim zbirkama hadisa Buhariji i Muslimu ostavio sljedeće savjete: “Najbolji među vama je onaj ko je najbolji svojoj porodici, a ja sam među vama najbolji svojoj porodici.” “Najpotpuniji vjernici među vama su oni najboljeg vladanja, a najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” “Pomažući svojim suprugama u njihovim kućnim dužnostima, dobit ćete nagradu sadake (milosrđa).” “Vjernik ne smije mrziti vjernicu; ako mu se ne dopada neka njena osobina, treba biti zadovoljan sa nekom drugom.”

U svom čuvenom govoru datom tokom Oprosnog hadždža, u kojem je ponovio najvažnije elemente islamskog učenja, Poslanik, s.a.v.s., je podsjetio muslimane na značaj pravednog odnosa prema ženama: “O ljudi, bojte se Allaha kada su žene u pitanju.”
Kako su žene fizički slabije, daje im se zaštita, a muškarci su odgovorni za svaku zloupotrebu svoje fizičke snage nad ženama.  Islam tretira muškarca i ženu kao jednake partnere koji trebaju surađivati u stvaranju svoga doma, porodice i šireg društva. Ako je muž toliko sretan da ima domaćicu, on je treba cijeniti kao jednu od najvećih životnih riznica, a ona pak zadovoljstvom svoga muža stiće džennet. Partneri trebaju biti odani, obzirni i upućeni jedno na drugo. Zajedno trebaju raditi na prevladavanju svih problema i prepreka. Zajedno se trebaju starati o podizanju svoje djece i njihovom obrazovanju, te zajedno raditi na ispunjenju njihovih potreba. I jedno i drugo trebaju raditi na prevladavanju nedostataka oba partnera. Također, jedno drugome trebaju osigurati društvo i utjehu.

Molimo Allaha dž.š. da svojom neizmjernom milošću obaspe sve muslimane i muslimanke.
Supružnicima podari slogu, ljubav i postojanost, ne dozvoli da među njima bude nesloge, smutnje i izbjegavanja.

Čeliković ef. Muslija