Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š., Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana. Neka je salavat i selam na Poslanika, a.s., njegove ashabe, njegovu porodicu, šehide islama, šehide bosanske i sve one koji ga slijede do Sudnjega dana.

Allah, dž.š., nas savjetuje u Kur'anu i kaže nam: „Ono što vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite!“/Hašr, 7/ Gospodar svjetova nas podsjeća na važnost slijeđenja Poslanika, s.a.w.s., te da se ponašamo u svojim životima kao što se on ponašao. Ibn Kesir tumači ovaj ajet i upučuje nam poruku: „Što god vam Posalnik, a.s., naredi to prakticirajte, a sve što vam zabranjuje ostavite, jer, on, doista, naređuje samo dobro, a zabranjuje zlo.“/Ibn Kesir, str.1362/ Poslanik, s.a.w.s., nam je donio i iza sebe ostavio samo dobro. Njegovi savjeti i hadisi nam pomažu da se duhovno uzdignemo i u vjeri islamu usavršavamo. Imam Tirmizi bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., je upitao„ Ko će od mene uzeti ove riječi i postupati po njima ili podučiti drugoga koji će postupati po njima?“ Ebu Hurejre, r.a., je rekao: „ Ja ću, Allahov Poslaniče!“ Uzeo me je za ruku i nabrojao pet stvari. Rekao je: „ Čuvaj Allahove zabrana, bit ćeš najbogobojazniji čovjek! Budi zadovoljan s onim što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji čovjek! Čini dobročinstvo svome komšiji, bit ćeš dobar vjernik! Želi drugim ljudima ono što želiš i sebi, bit ćeš musliman! I ne smij se mnogo, jer, uistinu, pretjerano smijanje umrtvljuje srce!/Ahmed i Tirmizi/ U ovom hadisu Poslanik, s.a.w.s., nam je uputio pet savjeta o kojima trebamo razmišljati, promišljati i potruditi se da ih primjenimo kroz svoj dunjalučki život i prenesemo na druge ljude.

Prvi savjet koji nam upućuje Poslanik, s.a.w.s., jeste: „ Čuvaj Allahove zabrana, bit ćeš najbogobojazniji čovjek!“ Allahove, dž.š., granice, zabrane na Zemlji su Njegovi propisi koji se moraju čuvati i poštovati, jer je to naša obaveza. Primjetno je da se većina ljudi prema Allahovim, dž.š., zabranama odnosi nemarno, ne razmišljajući šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno, te čak se koriste lažima, zakletvom samo da bi opravdali svoje stavove i mišljenje. Takvaluk /bogobojaznost/ se postiže ibadetom, ali se najviši stepeni takvaluka postižu čuvanjem od harama, jer svaki učinjeni haram ostavlja trag na čovjekovoj duši i srcu. Mnogi ljudi osjećaju i govore da je teško biti vjernik, međutim kada sagladamo Allahove, dž.š., propise zaključit ćemo da čuvanjem od grijeha čovjek postiže najveće stepene pobožnosti. Čuvati se grijeha znači čuvati se Allahovih, dž.š., zabrana, jer grijesi ostavljaju velike posljedice na našu dušu, srce i ponašanje. Onaj vjernik koji bude pokoran svome Gospodara, u svojoj duši bude iskren prema Njemu, svoje srce ispuni Njime, taj će poštivati Allahove, dž.š., zabrane. Brojne su Allahove, dž.š., zabrane kojih se moramo čuvati i poštovati ih svojim vidom, jezikom, sluhom i ostalim organima.Ne gledaj u to što je neki grijeh malen, već gledaj u veličinu Onoga prema kome griješiš.

Drugi Poslanikov, s.a.w.s., savjet su riječi: “Budi zadovoljan s onim što ti je Allah dao, bit ćeš najimućniji čovjek!” Biti zadovoljan onim čime nas je obdario Allah, dž.š., od svojih blagodati i biti zadovoljan Božijom nafakom znači imati zadovoljstvo najbogatijih ljudima. Naš Gospodar je izvor svačije nafake, a naše ruke i tijelo su sredstvo da dođemo do onoga što nam je On propisao. Nije ispravno govoriti „ ja sam ovo zaradio svojim rukama“. Činjenica je da njima stičeš nafaku, ali ko ti je dao tvoje ruke i nafaku. Možeš imati ruke, ali ako ti bude nešto uskraćeno nečeš uspjeti ostavariti to što želiš. Istinsko bogatstvo jednog čovjeka nije u imetku, položaju, ugledu nego u bogatstvu i zadovoljstvu naše duše. Mnogi ljudi ovu činjenicu zapostavljaju pa nastoje da dođu do ogromnog imetka ne obraćajući pažnju na koji način će ostvariti svoj cilj. Nafaka se ne može steći. Ona je dar koji si dobio od Allaha, dž.š. Vjernik je uvijek zadovoljan nafakom, bila ona velika ili mala, zbog toga je on najbogatiji na svijetu i  njegova duša je ispunjena zadovoljstvom i srećom. S druge strane, čovjek slaboga imana nikada nije zadovoljan nafakom, uvijek mu je mala i siromah u svojoj duši. Materijalisti su nezadovoljni bilo kakvom nafakom, jer nemaju zadovoljstvo u svojoj duši, a to se ne ostvaruje materijalnim dobrima. Nafaka je poput čovjekove sjene, ako trčiš za njom ne možeš je stići, a ako bježiš od nje ne možeš joj pobjeći. Budi umjeren i kad si u izobilju, i kad si u siromaštvu.

Treći Poslanikov, s.a.w.s., savjet koji nam je upućen jeste: : “Čini dobročinstvo svome komšiji, bit ćeš vjernik!” Kroz mnogo hadisa Poslanik, s.a.w.s., nam ukazuje na važnost našeg komšije i kakav odnos trebamo imati prema njemu. Tako Allahov Poslanik, s.a.w.s., kaže: “Tako mi Alaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje! Tako mi Allaha, ne vjeruje!” Rečeno je: “Ko, Allahov Poslaniče?” Rekao je: “Onaj od čijih uznemiravanja nije siguran njegov komšija!”/Buhari/ U ovom hadisu Posalnik, s.a.w.s., nam govori i ukazuje da se jačina našega imana ne ogleda samo u količini učinjenih dobrih djela, nego u odnosu prema našem komšiji, bez obzira da li je musliman.  Zabranjuje se svaki vid uznemiravanja naših komšija. Džibril je mnogo govorio o komšiji tako da je Poslanik, a.s., pomislio da će komšije nasljeđivati jedni druge. Oni su naš emanet i dobročinstvo prema njima čini nas dobrim vjernicima. U najveća komšijska prava se ubraja da ih podstičemo na dobro, upozoravamo na zlo, pomažemo u dobročinstvu i bogobojaznosti.

Četvrti savjet su riječi Allahovog Poslanika, a.s., u kojem se kaže„ Želi drugim ljudima ono što želiš i sebi, bit ćeš musliman!”

Posebna vrlina u islamu kojom se musliman uzdiže na najviše stepene jeste da želi drugome ono što bi želio samome sebi! On je svjestan da sve što želi drugome Allah, dž.š., će dati njemu. Zbog toga vjernik uvijek želi drugome dobro. Pravi vjernik je onaj od kojeg stalno dolazi samo dobro i nikada ne čini nikome zla. On je svjestan riječi Poslanika, s.a.w.s., u kojima nas upozorava i veli: “Niko od vas neće biti  pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i samome sebi.”/ Buhari i Muslim/ Kada vjernik ovaj hadis primjeni u svom životu, onda on nastoji da uvijek čini dobro i da se zaštiti svakog zla. Zamislimo džemat, društvo, zajednicu koju krasi zajedništvo, u kojoj svaki čovjek drugome želi što i samome sebi i razmišlja o činjenju dobra, a odbacuje bilo koji vid zla. Imajući iskrene namjere prema drugim ljudima, mi tako postajemo potpuni muslimani. Zavist i ljubomora uništavaju naša dobra djela kao što plamen vatre sagorijeva drva. Licemjeran i neiskren odnos prema drugim ljudima može biti uzrok poništavanja dobrih djela.

Peti savjet našeg Pejgambera, s.a.w.s., prema nama jeste: „ I ne smij se mnogo, jer, uistinu, pretjerano smijanje umrtvljuje srce!” Iz ovih riječi zaključujemo da Poslanik, s.a.w.s., savjetuje ljudima da im osmijeh bude od srca, blag i umjeren, jer je takav smijeh koristan za zdravlje i oživljava srce. Blagi osmjeh dolazi od Allaha dž.š., a grohotni smijeh od šejtana. S druge strane, Poslanik, s.a.w.s., ljudima zabranjuje pretjerani i grohotni smijeh, jer takav smijeh šteti zdravlju i umrtvljuje srce. Islam ne želi vjernika koji će se pretjerano smijati, čije će srce polahko zamirati. U postupanju po ovom savjetu najbolji uzor nam je Poslanik, s.a.w.s, koji se nije mnogo smijao. Kontrolisanjem prekomjernog smijeha praktikujemo sunnet Poslanika, s.a.w.s. i čuvamo svoje zdravlje. Primijenimo ove savjete kroz svoj život i prenesimo ih drugim ljudima. Molim Allaha, dž.š., da nas uvede u Džennet. Amin!

  1. Februar 2018.god. / 23. Džumade-l- ula 1439.H.god.

Hutbu napisao: hfz. mr. Maid-ef. Ibrahimović

Imam, hatib i muallim džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo