Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.
-Sura Aal-E-Imran,  137

Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!”
-Sura Saba’, 15

Hvala Uzvišenom Allahu dž.š. koji nam daje neizmjerne blagodeti i koji nas Knjigom poučava i upućuje da razumijemo i budemo svjesni Njegovih darova.
Draga braćo!
Uzvišeni Allah je muslimanima i vjernicima kroz Knjigu jasno kazao hronologiju ljudske zajednice od stvaranja Adema a. s. i njegove družice Have, pa do naših dana, i više od toga,  u tim kazivanjima obuhvaćena je i prapovijest koja seže do samog početka izvan ovog svijeta, to jest, do Dženneta onog svijeta.
Veliki dio kuranskog kazivanja obuhvata kazivanje o prošlosti, historiji. Također Allah nas uči i upućuje i o koncu svijeta, koji će se završiti (na ovom svijetu) i da će doći opet na onaj svijet, tu će biti završen krug kroz koji ide ljudska zajednica.
Bog govori o Ademu njegovim sinovima (kazuje nam da nas je  ptica/ gavran podučio kako izvršiti pokop mrtvoga) kao i o drugim Allahovim Poslanicima,  govori i o narodima koji su bili i nestali govori i o dobrim i poslušnim ali i o lošim i neposlušnim narodima, to je dio Allahove mudrosti, nije izostavio i one koji su izazvali Njegovu srdžbu.

Zašto o njima govori, zašto nije izostavljen spomen na taj neprijatni dio ljudske historije?
Spomenut ćemo barem neke od mogućih objašnjenja. A to je, jer Allah želi ljude da poduči i uputi. Pametan čovjek uči i na dobru i lošem koje se desi. Na dobru da ga ponovi i intenzivira, a na lošem da se opomene i izbjegne i ne ponovi to zlo. Koliko je vrijedno znati dobro, nista manje vrijedno nije znati  zlo i taj tamni neprijatni dio povijesti ljudske zajednice.

Jednostavno, svijet po Božijoj mudrosti je sazdan iz suprotnosti ali jedino neku stvar, pojavu ili oblik moguće je razumjeti iz njene suprotnosti, i to znanje će biti čvrsto i stabilno.
Kada Allah govori o vjernicima gotovo ništa manje ne govori i o nevjernicima, s tim da se obraća vjernicima i upozorava ih da ne čine i ne budu kao oni koji su nevjernici. Na taj nas način Allah uči i opominje.

Muslimanska zajednica, koja se širila i dolazila u krajeve u kojima su živjeli narodi prije njih, nije uništavala tragove predhodnih zajednica, niti njihovih civilizacijskih ostataka. Šta više muslimani su učili i svaki put bolje razumjeli kontekst vremena i mjesta gdje su se našli na osnovu tog novog uvida i iskustva.  Muslimani nisu rušili oni su gradili ili dograđivali.

Zašto? Jedino na taj način je bilo moguće pokazati superiornost i snagu, i svakako, na taj način je bilo moguće pokazati Božansko porijeklo svoje vjere.
Jer ono što je u duhu i biti islama jače je i biće ljepše od onoga sto su druge zajednice uradile inspirisane nekim drugim razlozima.
Samo očajna zajednica i zajednica bez jasne ideje ruši, jer nema samopouzdanja, a onaj ko vjeruje u Allaha svjestan je da može ponuditi bolje od toga.

Pitamo se zašto u ratovima na našim prostorima su neprijatelji rušili sve moguće tragove islamske kulture i civilizacije i muslimanskog postojanja, a muslimani nisu rušili nego su i tuđe čuvali.
Muslimani to nisu činili iz malo ranije navedenih razloga a drugi su to činili iz osjećaja inferiornosti i što islamska kultura i civilizacija ima odliku funkcionalnosti a ne samo ukrasa tako da se njom mogao svako okoristiti. A ako se neko okoristi mostom, česmom, putem… kako je moguće da mu se ne probude simpatije prema islamu,  e otuda su neprijatelji islama željeli sakriti pravo lice islama i spriječiti drugima naklonost prema islamu.

Skorija prošlost, u kojoj neka muslimanska društva ili bolje reći osori pojedinci i grupe inspirisani ideologijom a ne istinskom vjerom islama prikazivani su kako ruše ostatke prošlih civilizacija, to samo govori o očaju i slabosti tih naroda.
Ne ruše se kipovi po Afganistanu i građevine Palmire eksplozivom nego se gradi bolje od toga da se ponudi historiji. Ako neko vjeruje u Boga zašto sumnja da će nešto, koje je zatekao biti bolje od onoga što on iz duboke vjere u Allaha može da  ponudi.
Zašto?  Lakše je srušiti  nego graditi, jer da bi nekoga nadmašio u tome (dobru), pa i materijalno civilizacijskom aspektu, moraš dati sve od sebe, i moraš imati sva prethodna iskustva, znanja, umijeća i vještine i uz sve to biti prožet osjećajem vjere u Jednog Boga i biti strpljiv do dolaska uspjeha.
Pogledajmo kako Allah ukazuje na ulogu i svrhu čovjekova postojanja na ovom svijetu:

Mi čovjeka stvaramo da se trudi.
-Sura Al-Balad,  4
… “Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!” – A malo je zahvalnih među robovima Mojim.
-Sura Saba’, 13

Naš konačni sud će biti po ovom odnosu, koliko smo se trudili, jer ukoliko neko stalno i stalno se trudi nemoguće je da se ne vide rezultati tog truda.
BiH se u ratu susretala sa uništavanjem njene historije, uništavano je sve sto bi svedočilo o islamu.
Danas se naša zemlja susreće sa gotovo istom agresijom uništavanja i urušavanja naše cjelokupne povijesti. Zašto?
Naši mezari (nišani) česme i drugi materijalni oblici… su menjici naše domovine, svaki agresivan, loš i zao komšija želi da nestane tih menjika kako bi nam preuzeo dio zemlje.
Zemaljski muzej u Sarajevu je DNK BiH, dokumenti u njemu su rodni listovi naše domovine. Budimo svjesni te činjenice. Jer ako izgubimo ono što govori o nama jasno, ko smo i šta smo, onda će drugi, to jeste naši neprijatelji, govoriti sve najgore o nama a mi nećemo moći kazati drugima da to nije tako i to nećemo imati čim potvrditi.
Zemaljski muzej u Sarajevu je prepun građe iz koje možemo i mi i naša djeca učiti i doprinositi našoj domovini. Danas je to u svijetu jedinstven slučaj da se zemaljski ili nacionalni muzej ne finansira iz državnog niti entitetskog budžeta niti iz drugih državnih tokova finansiranja.
Jasno nam je što drugi to ne žele, nego žele da što prije nestane i propadne, al mi trebamo biti svjesni da je povijest  znak ili ajet koji nam nešto poručuje, jer bez znakova nije moguć bezbjedan i siguran put u budućnost. Jer svaka praznina u historiji bit će nepremostiva prepreka i opasnost u budućnosti koja će se iskustvom bolno morati naučiti.

Molimo Allaha da budemo svjesni i razboriti u čitanju historije i događaja da budemo oni koji grade a ne ruše. Ko zapostavi i bude neodgovoran nasljednik nad onim što mu ostane, ostaće siromah i lutalica pored sveg bogatstva i truda koji su uložili i ulagali njegovi preci.

Historija a posebno muzejski materijali nas mogu naučiti jednu bitnu stvar; da je uvijek bilo bogatih nagizdanih plemića vladara banova aga i begova i da je to vihor vremena potrao, da je jedino dobro ostalo ono koje je bilo za opću, zajedničku korist.
„Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“

I nas si, Gospodaru, stvorio na ovoj našoj grudi, daj da naši tragovi budu otisnuti u dobru i po dobru, i da nas naša djeca zapamte kao dobre domaćine, a ne raspikuće koji su čim su nešto dobili u emanet uništili i upropastili. Gospodaru poduči nas znakovima iz prošlosti i daj da iza nas ostane što više dobra koje će koristiti ljudima.

Muhamed ef. Šarić